Sadržaj:

Uvod

Naša porodična radionica Zlatni Vez ima skoro pet decenija dugo iskustvo u izradi narodne nošnje. Od prvog dana radimo na način kako se to radilo i prije nekoliko vjekova. Ručno, po starim originalnim uzorcima. Način izrade je složen i zahtjevan, potrebna su stručna znanja, upornost, vještina i kreativnost.

Torbice sa zlatnim vezom

Terzijski zanat

Sam naziv zanata terzijski potiče od persijske riječi derzi, odnosno turske terzi, i znači krojač. Terzije su se u našim krajevima bavile: krojenjem, šivenjem i vezom, odnosno ukrašavanjem narodne nošnje. Osnovna tri zanata u okviru terzijskog bila su:

  • čohadžijski,
  • kaftandžijski
  • i klašnjedžijski,

a pored njih postojalo je i nekoliko njima bliskih zanata i drugih koji su proistekli iz njih.

Terzija je zanatlija koji se bavio krojenjem, šivenjem i ukrašavanjem stare građanske, narodne nošnje od posebnih tkanina.

Abadžija je šio od jednostavnijih grubljih materijala seosku nošnju.

Majstori svog zanata

Terzijski zanat imao je svoj esnaf što je podrazumijevalo određena pravila rada, kvalitet izrade, ali i organizaciju i hijerahiju posla. Čohadžije su izrađivale djelove nošnje od čoje i ukrašavale ih, tj. vezle srmom. Majstori su bili oni koji su poznavali sve procese rada a posebno se isticali po kvalitetu i ljepoti zlatoveza. Nazivani su još i srmadžije jer je vez srmom svakako bio najbitniji i najteži dio posla. Srmadžije, odnosno majstori su vodili posao a u tome su im pomagali radnici i kalfe koji su poznavali samo određene poslove i pomagali majstorima.

Kako tada tako i danas. U našoj radionici imamo i srmadžije i pomoćne radnike, pravila rada su jasna a kontrola kvaliteta je na svakom pojedinačnom procesu rada strogo kontrolisana od strane majstora.

Može se reći da je jedina promjena u odnosu na stara vremena ta što danas u našoj radionici uglavnom rade žene što nekad nije bio slučaj.  Terzijski zanat je opravdano doživljavan kao težak posao te kao takav bio ostavljen muškom svijetu. To svakako nije jedini razlog jer su nekad žene isključivo brinule o porodici i kući, nisu imale pravo da uče da se bave zanatima. Sve do skoro žene nisu imale podršku ni porodice ni sredine da započnu i razviju svoju radnju ili neki drugi posao.

Posebno smo ponosni na to što smo kroz naš primjer i radionicu dali mali doprinos ovoj promjeni. Pored toga što u našoj radionici rade žene, iz naše radionice već imamo nekoliko njih koje su pokrenule svoj samostalni posao.

Materijali – prirodno i tradicionalno

Crnogorska dvorska svečana nošnja je svoj današnji finalni oblik dobila tokom vladavine Petrovića. Kako u dijelu oblika i kombinacija odjevnih predmeta tako i u vrsti i bojama materijala.

Ženska nošnja na dvoru Petrovića

Tkanine koje koristimo u našem radu su prirodne i dijelimo ih na grublje  kao što je:

  • čoja (čoha),
  • kaban,
  • kumaš,
  • atlas,
  • … 

i na finije kao što su:

  • ćenar svila,
  • kadifa,
  • zlatna srma
  • …

Dok se prve sada već rade u industrijskim i zanatskim radionicama u Truskoj, druge se ipak i dalje tkaju ručno u malim radionicama.

Ručno tkani materijali za košulje

Tako je čoja dominantna na muškoj nošnji gdje je koristimo za džamadan i dušanku u crvenoj boji, za dolamu u zelenoj, dok se dimije rade u plavoj sa bijelim dokoljenama.

Na ženskoj nošnji uglavnom su zastupljeni laganiji materijali pa imamo dolaktice i jakete koje radimo od pliša i kadife, suknje od svile ili satena.

Posebno mjesto u našoj radionici zauzima ćenar svila ili svilenik kako su ga nekad zvali. Ručno tkan od najfinije svile koristi se za crnogorske košulje sa ošvicama.

Dolaktica i košulja za djevojčicu

Priprema zlatnog konca

Zlatni konac, odnosno zlatovez je najprepoznatljiviji dio naše nošnje. Daje raskoš i ljepotu. Konac, i ako na prvi pogled djeluje jednostavan i spreman za upotrebu, zapravo prolazi kroz cijeli proces pripreme. Tako se od prvobitne niti zlatne srme (debljine jedne vlasi kose) premotava na više slojeva i upreda. Različite debljine zlatnog konca se koriste za različite djelove nošnje, zavisno od težine i strukture ornamenata koji se vezu.

„Prepredanje i pripremu zlatnog konca naučila sam od bake koja je i započela ovaj naš porodični posao. To radimo kao što se nekad radilo uz male tajne koje naš zlatni konac po kvalitetu vidno odvaja od drugih.“ – Jelena Jeremić, unuka i jedan od majstora u radionici zadužena za zlatni konac.

Pored materijala i zlatnog konca koristimo i brojne druge: ukrasne gajtane, vrpce, kićanke, kovče i petlje.

Pakovanja sa zlatnim vrpcama i kićankama

Posebno smo ponosni da se većina materijala izrađuje ručno u malim radionicama pa tako skoro cijela nošnja bude ručni rad, od materijala i veza do završnih poslova dorade.

Proces rada – od porudžbe do isporuke

“Sve počinje kada dobijemo porudžbu. Nerijetko mušterije iz radoznalosti i želje da vide kako se veze dođu direktno kod nas u radionicu. Tada uzimamo mjere jer svaki komad nošnje koji izlazi iz naše radionice radi se namjenski, po mjerama i sa posebnom pažnjom.

Nakon uzetih mjera slijedi krojenje. Pripremaju se djelovi iz koji će kasnije sastavljanjem nastati komad nošnje. Na tim djelovima na posebnim, tačno određenim mjestima postavljaju se šeme za vez. Nakon toga slijedi najduži i najteži dio posla – vez zlatnom srmom. Sve se radi ručno pa se upredena srma iglom i koncem, po već postaljenoj šemi, veze za materijal. Tako na primjer samo jedan komad nošnje kao što je džamadan broji na hiljade uboda iglom i sate i dane veza.

Zavisno o kom komadu nošnje govorimo vezu se određeni djelovi kao na primjer: dio na prsima, leđa, rukavi i slično. Kako je u pitanju ručni rad, po želji naručioca, može se dodatno izvesti neki poseban dio, staviti inicijali ili neki drugi unikatni ornament.

Pošto se izvezu svi djelovi određenog komada nošnje, veze se dorada na rubovima materijala, odnosno njihovim spojevima. Nakon toga ulazi se u fazu spajanja djelova i postavljanja ukrasnih gajtana i pletenica. Tada već imamo formiran odjevni predmet pa se na istom opet ručno postavlja postava kao završna radnja.” – Vesna Rakočević, glavni majstor u radionici.

Džemadan – lice i naličje veza

Proces rada ima više faza i često je podijeljen na više radnica. Tako jedan komad nošnje prođe kroz više ruku kako bi se na kraju dobio finalni proizvod.

Ono što nas čini posebnim i u šta vjerujemo

Pažljivo odabrani materijali, uz dobru organizaciju i kvalitet rada, ali i veliku ljubav koju kao porodica ulažemo u ovaj posao učinili su da su naše nošnje i zlatni vez postali prepoznatljivi i svojim raskošom opravdavaju naziv svečane dvorske crnogorske nošnje.

Vjerujemo da je zlatni vez posebno kulturno bogatstvo i nasljeđe koje kroz naš rad njegujemo i čuvamo od zaborava. Uvijek smo spremni da naše znanje dijelimo i prenesemo na mlade koji će nastaviti ovaj za nas poseban zanat.

Stoga uvijek možete računati na naš:

  • kvalitet
  • znanje
  • tačnost

Drugi o nama

Kvalitet i originalnost proizvoda naše radionice visoko su ocijenili i stručnjaci, etnolozi i istoričarii umjetnosti poput: Zorice Mrvaljević, Anđe Kapičić i Petra Ćukovića.