Sadržaj:

Uvod

Crnogorska narodna nošnja zauzima značajno mjesto u istoriji Crne Gore. Nastanak crnogorske svitne narodne nošnje i njenih haljetaka, odnosno djelova, ne može se tačno utvrditi.  Stručnjaci kažu da svaki haljetak ima svoju istoriju, a da je crnogorska svitna (svečana dvorska)  nošnja dobila konačan oblik u XIX vijeku. Pretpostavlja se da su Iliri i Grci uticali na njen razvoj, ali se takođe vjeruje da predstavlja autentičan proizvod naroda sa ovih prostora. Poseban uticaj pored istorijskih prilika, imala je i šarolika kulturna baština ovih prostora.        

Crnojevići – nošnja kao nacionalni duhovni oslonac

U više izvora nalazimo podatak da crnogorska nošnja nastaje još sredinom XV vijeka kao nošnja dinastije Crnojević i njihove vlastele. Sa “crnojevićkom” nošnjom dio vlastele teži da pojača svoj ugled i značaj, ali ona istovremeno predstavlja izvanredan dokaz suprotstavljanja turskim propisima o oblačenju potlačenog naroda. Narodu je bilo zabranjeno da nosi raskošna odijela i crvenu, plavu, ljubičastu i zelenu boju koju su koristili Turci, ali je on preko nošnje dokazivao svoje nacionalno dostojanstvo i nezavisnost. Etnolog, dr Zorica Mrvaljević, dodaje da je i kasnije, u borbi za opstanak u slobodi, ta raskošna nošnja postala nacionalni duhovni oslonac.

Grb Crnojevica na apsidi crkve Cetinjskog manastira

Od svečane do suknene nošnje

U našoj Crnoj Gori, kamenitoj i nepristupačnoj, sveopšte siromaštvo nije pružalo dovoljno mogućnosti za odijevanje svečane nošnje. Zato su vrlo brzo u upotrebu ušli djelovi izrađeni od sukna, kao replika svečane nošnje, da bi kasnije nastala i kompletna crnogorska suknena nošnja, kao zamjena svečane. Spajanje djelova jedne i druge nošnje, ustvari je dominantni način odijevanja Crnogoraca tokom prošlosti.

Ponos i dika

Crnogorci su sve do novijeg vremena nastojali  da u svojoj garderobi, pogotovo za djevojke i mladoženje, za posebne svečanosti, imaju što više djelova svečane crnogorske nošnje, što su smatrali posebnim doprinosom sopstvenom ugledu i značaju u društvu.        

Svatovi na konjima u svitnoj nošnji koji idu po djevojku planinom je slika koja svkako ostavlja epski trag u istorijskom atlasu naše zemlje.

Vasilije Mrvošević 1777. godine ostavlja vladiki Savi, pored ostalog i “jednu dolamu… dva lakta svite i sve što je haljina crnogorskijeh.”
——————————————
U zaostavštini uglednog Stanka Radonjića koji je iznenada umro u Sankt-Peterburgu 17. marta 1758. godine, pored ostalog nalazimo: “kopče srebrne sa pozlatom, igle srebrne sa pozlatom, sablja srebrna pozlaćena, mač sa srebrnim koricama i srebrnim balčakom, sat za sto, šest dolama – jedna od berhata, dvije od svile, tri od crvene svite s pucima i drugom opremom, jedan koret  od veluda sa rukavima,…”

Odijevanje u vrijeme borbe za opstanak

Posebno su interesantni: testamenti, kupoprodajni ugovori i druge isprave u kojima djelovi svečane crnogorske nošnje figuriraju kao dragocjeni predmeti. U vrijeme teške borbe za opstanak, kada ni domaća radinost nije mogla obezbijediti potrebni materijal za sukneno odijelo, a da se ne govori o svečanoj nošnji, Crnogorci sve više koriste parčad odjeće koju su otimali od Turaka. To je bilo prihvatljivo iz praktičnih razloga, ali i kao potvrda junaštva, ili narodnog bunta.            

Kada su imućniji glavari, pa i mitropoliti, počeli da nose djelove te odjeće, oblačenje turskih haljetaka uzima veliki zamah, što uveliko objašnjava utiske brojnijeh putopisaca o odijevanju Crnogoraca “na turski način”. No, u svojim škrinjama, kao velje dragocjenosti, Crnogorci su čuvali pojedine djelove svoje nacionalne, tako značajne, svečane nošnje.

Petrovići

Tek u vrijeme Petra I i Petra II, kada se ekonomske prilike značajnije poboljšavaju, postepeno se izbacuju turska parčad odjeće, i ponovo prave i kombinuju djelovi svečane i suknene crnogorske nošnje. Bilo je izuzetno važno zasijati u punom sjajuna svim skupovima, svečanostima, zborovima, svadbama, sahranama, posijelima itd.

Petar II Petrović Njegoš u narodnoj nošnji

Putopisci o nošnji i njenoj ljepoti

U to doba stranci su često posjećivali Crnu Goru te imamo brojne spise u kojima se sa velikom pažnjom i divljenjem opisuje naš narod, običaji kao i neizostavni dio nacionalnog folklore – narodna nošnja.

Tako godine 1839. Edvard Mitford piše: “Gorštaci su išli pješke, naoružani dugim puškama, pištoljima i jataganima, oni nose crvene kape s maramama i platnom oko njih, široke čakšire do ispod koljena i bijeli čohani gunj izvezen sprijeda svilom i opšiven vrpcom.” .

Iste godine Henrih Lejard za Crnogorce piše da su: “..naoružani do zuba i odjeveni u šareno i bogato izvezeno dijelo.” (Lj. Durković, Englezi o Njegošu i Crnoj gori, Titograd, 1963, str. 81,110,197,177 i 178.)

Crnogorci odlaze na pazar u Kotor, Valerio

Dvorski krojač na Rijeci Crnojevića

Interesantan je i zapis dvije Engleskinje, Mekenzi i Irbijeve, koje borave na Rijeci Crnojevića 1861. godine. Pored ostalog oni pišu da na Rijeci postoji dvorski krojač – šavac koji je preopterećen poslom. Opisuju i posjetu njegovoj radionici kako bi se bolje upoznale sa dijelovima nošnje, međutim, tamo saznaju da nema gotovih proizvoda koji se mogu kupiti i da se narudžbine ne mogu izvršiti prije tri-četiri mjeseca.

I ako nismo dvorski krojači i ta vremena su iza nas, naručivanje nošnje, ili dijelova sa veliki vezom mora se i kod nas naručiti unaprijed. Složenost posla i veliki ručni vez jednostavno ne ostavljaju prostora za veliku i brzu proizvodnju. Sa druge strane, svaki komad koji izađe iz naše radionice je svojevrsan unikat i opravdava nekadašnji status porodične dragocjenosti.

Crnogorska dvorski svečana nošnja

Narodna nošnja        
Nacionalni kostim, poznat i kao narodna nošnja, predstavlja identitet jednog naroda. U direktnoj vezi je sa kulturnim i geografskim prostorom na kome taj narod živi i odslikava društveni, bračni, ili vjerski status. Obično imaju dvije varijante: za svakodnevne prilike i svečanu odjeću za posebne prilike.

Narodna nošnja imala je svoj dug put kroz vjekove. Od Crnojevića do Petrovića, uz brojne prilike i neprilike, manje i veće promjene i brojne uticaje ipak je sačuvala nit koja povezuje i prati našu istoriju. Njen finalni oblik koji danas prepoznajemo kao crnogorsku narodnu nošnju ustanovili su, ili bolje rečeno konstatovali su Petrovići.

Puni naziv koji bi odgovarao ovoj nošnji bi svakako bio – crnogorska dvorska svečana nošnja jer je jasno da se takva nošnja u ne tako bogatoj Crnoj Gori mogla naći isključivo na dvoru i među imućnijim i značajnijim ljudima tog vremena.

U našoj radionici uglavnom izrađujemo tu nošnju ali nisu rijetki slučajevi kada po narudžbi radimo i neke druge varijacije naše narodne nošnje a sve po zahtjevu mušterije.

Kraljica Milena Petrović Njegoš

Muška crnogorska nošnja

Posmatrajući mušku nošnju često se odaje utisak da imamo nekoliko varijanti i postavlja se pitanje koja je prava. Radi lakšeg razumijevanja mušku nošnju ćemo podijeliti na osnovni dio nošnje i gornje djelove koji se mogu kombinovati.

Osnovne dijelove nošnje čine gledajući odozdo:

  • Opanci
  • Čarape
  • Dokoljene
  • Podvezice
  • Dimije
  • Pojas
  • Košulja
  • Džamadan
  • Kapa

Dok gornje djelove čine:

  • Jelek
  • Dušanka
  • Dolama
  • Gunj
Crnogorska narodna nošnja

Osnovni dio nošnje se uvijek nosi dok se gornji djelovi kombinuju zavisno od mogućnosti i po želji. Važno je napomenuti da od četiri gornja dijela imamo dva kratka (jelek i dušanku) i dva duža dijela (gunj i dolamu) koji sežu do koljena. Te se na osnovni dio nošnje oblači jedan dugi komad a preko njega jedan kraći. Tako imamo prepoznatljivu kombinaciju Kralja Nikole koji je uvijek nosio gunj i jelek preko njega.

Kralj Nikola Petrović Njegoš

U društvenom životu Crne Gore narodna nošnja tokom istorije imala je značajnu ulogu u borbi za slobodu, izraženiju i uticajniju nego na  drugim balkanskim prostorima. Obavezivala je poput hime ili zastave a njeno oblačenje pred bitku davalo bi poseban osjećaj patriotizma.

Ženska crnogorska nošnja

Dok muška nošnja broj 11 odjevnih predmeta izuzetno bogatih zlatnim vezom ženska nošnja ima 7 djelova i odiše elegancijom i finoćom materijala i veza.

Osnovni djelovi ženske nošnje su:

  • Opanci
  • Suknja
  • Pojas (ćemer)
  • Svilena košulja sa ošvicama
  • Zubun ili koret (dugi gornji dio)
  • Kapa

Imamo još i dva odjevna predmeta:

  • Dolaktica
  • Jaketa

Koji se mogu nositi preko zubuna. Uobičajeno je bilo da neudate djevojke nose dolaktice koje su kratkih rukava a da nakon udaje nose jakete koje imaju duge rukave. Nakon udaje žene bi često nosile i crni čipkani veo.           

Zlatovez i ornamenti

Izuzetno raskošna, elegantnog kroja, smjelih kombinacija boja, sa bogatim zlatovezom naša nošnja spada u jedne od najljepših u Evropi. Ono što je čini posebnom je zlatni vez i lepršavi haljetci koji je čine svakako unikatnom i razlikuju od ostalih. Motivi veza na našoj nošnji su uglavnom floralni pa se na raznim dijelovima mogu naći listovi ili grane, a nekad i šire slike biljaka koje rastu na ovim prostorima. Tako je učestali motiv vinove loze i djeteline ali i dugih cvjetova.

Kapa Loza

Bogatstvo raznolikosti

Često čujete da je ljepota Crne Gore baš u tome što na tako malom prostoru imamo i more i planine, i rijeke i jezera, krš, ravnice, gore i doline. I jeste tako. To svi vidimo. Ali ono što manje znamo, a većina nikad nije vidjela je naša kulturna šarolikost. Što zbog različite geografije, te različitih uticaja velikih sila istoka i zapada koje su se ovdje vjekovima smjenjivale u dominaciji, veliki uticaj je imala i religija kao i običaji i tradicija.

Sve to može se možda i najbolje sagledati u narodnoj nošnji. Pored crnogorske svečane dvorske nošnje koja se uglavnom nosila na dvoru svaki kraj Crne Gore imao je svoje specifičnosti a kad kad i potpuno drugačije odjevne predmete koje su činile narodnu nošnju tog kraja.

Tako se nošnja Boke ili Paštrovića koji su bili pod uticajem zapada, Mletačke republike a kasnije Austrougoarske monarhije, bitno razlikuje od gradskih nošnji Bijelog Polja ili Rožaja gdje preovladava orijentalni duh.

Danas sa sigurnošću možemo potvrditi preko desetak narodnih nošnji koje su bile karakteristične za određene krajeve Crne Gore: Vasojevićka, Bokeljska, Spičanska, Bijelopoljska gradska, Rožajska gradska,.. zatim nošnje iz Pive, Drobnjaka, Katunske nahije, Malesije i drugih.

Kroz brojne radionice i obuke, ali i projekte koje smo vodili, tudili smo se da na zanimljivoj i specifičnoj geografskoj mapi Crne Gore utisnemo i kulturno istorijsku mapu koja će na pravi način pokazati sva kulturna bogatstva koja imamo i na koja moramo biti ponosni.

Na kraju bez kraja

O kulturi i tradiciji zemlje moglo bi se pisati na široko, s toga ovdje nećemo staviti tačku, već ovim tekstom najavljujemo početak te priče iz ugla narodne nošnje koja je kao uvijek bila tu da dijeli sudbinu ovih prostora i blago koje moramo čuvati.  

Za više tekstova prati te naš blog i društvene mreže.           

Radionica Zlatni Vez