Sadržaj:
- Uvod
- Od fotografije do zlatnog veza
- Burda u Bijelom Polju
- Na Cetinje po mustre
- Domaća radinost “Rakočević”
- Zlatni vez kao inspiracija za modu
- Porodična tradicija:
- Dobar glas daleko se čuje
Uvod
Čuvajući tradiciju u našoj porodičnoj radionici već 50 godina koristeći najfinije materijale i zlatnu srmu ručno vezemo crnogorsku narodnu nošnju.
Od fotografije do zlatnog veza!
Sve je počelo početkom 70tih u Bijelom Polju u našoj porodici fotografa Batrića Baća Rakočevića.
Velika ljubav prema fotografiji, kao i istoriji Bijelog Polja i Crne Gore, pokrenula je u njemu želju za istraživanjem, fotografisanjem i prikupljanjem starih fotografija koje će sačuvati od zaborava kulturni pečat koje je vrijeme ostavilo na ovim prostorima.
Posebno mjesto među arhivom fotografija zauzimali su portreti starih Crnogoraca u narodnim nošnjama. Fotografišući brojne sugrađane, ali i prikupljajući stare fotografije, narodna nošnja sve više dolazi u prvi plan.
Supruga Radmila Mika Rakočević dijelila je ljubav prema fotografiji i pružala punu podršku ali i pomoć u radu. Nakon terena i fotografisanja dočekala bi ga u malom foto studiju, a proces razvijanja i sušenja fotografija pod prigušenim svjetlom je nekad znao da traje do kasno u noć.
Burda u Bijelom Polju
Ipak, njena prva ljubav bila je šivenje. Nakon završenog kursa krenule su i prve suknje. Uglavnom je šila manje i jednostavnije komade odjeće, a do ideja i materijala teško se dolazilo. Često putujući svijetom, vođen objektivom svog aparata, Baćo je uvijek donosio neobične poklone sa raznih destinacija. Pored lijepih i rijetkih materijala jednom prilikom iz Češke donosi i časopis “Burda”. Teško je zamisliti u današnjem vremenu tu revoluciju – prvi modni časopis u Bijelom Polju, sa sve krojevima i šnitovima, i to sve sama poslednja moda!
Oduševljena modom i šivenjem kao prostorom koji ne poznaje granice kreativnosti njen dalji put se sam iscrtavao po teksturama raznih materijala i krojeva.
Želja da izrazi svoju kreativnost dali su joj volje da vrlo brzo savlada i niz drugih zanata kao što su: pletenje, vez i slično. Sve to već na samom početku privlači pažnju i pohvale pa Mika svoje radove prijavljuje na takmičenjima ručnih radova i osvaja brojne nagrade.
Na Cetinje po mustre
Svjestan Mikinih sposobnosti a u nedostatku dijela nošnje potrebnih za fotografisanje sugrađana koji su to sve više tražili Baćo predlože da ih sami urade. Posjetili su muzej „Dvorac Kralja Nikole“ na Cetinju i fotografišući vezove narodne nošnje napravili prve šeme, odnosno mustre. Po povratku u Bijelo Polje kroje se i prave nedostajući djelovi. U početku je bilo dosta zahtjevno savladati sve ornamente koji se vezu kao i same pripreme zlatnog konca i materijala ali velikom upornošću rezultat nije izostao.
Domaća radinost „Rakočević“
Uskoro otvaraju radionicu sa željom da ovaj terzijski zanat otrgnu od zaborava. Domaća radinost „Rakočević“ postaje prava terzijska radionica koja okuplja veliki broj žena.
Tako je počela priča koja i danas traje.
Marljivim i upornim radom, na način kako se to radilo vjekovima, ručno, po starim originalnim uzorcima naši proizvodi postaju prepoznatljivi.
Kvalitet i originalnost visoko su ocijenili i stručnjaci, etnolozi i istoričari umjetnosti, a neki od primjeraka su toliko vjerno urađeni da danas čine stalne postavke u muzejima širom zemlje.
Za sve godine rada uspjeli smo da savladamo sve tehnike i načine izrade svih nošnji iz regiona: crnogorska, srbijanska, albanska, vojvođanska, bokeljska,.. i brojne druge iz regiona.
Nagrade i priznanja
Sve to krunisano je brojnim nagradama i priznanjima za: najorginalnije proizvode, kvalitet rada, najljepše štandove i mnogo toga. Posebna priznanja su u svijetu ženskog preduzetništva za najbolje menadžere godine.
Na smotrama narodnog stvaralaštva u zemlji i inostranstvu prirodna su posljedica predanog rada.
Zlatni vez kao inspiracija za modu
Jedan dio naše radionice uvijek je posvećen kreativnosti i modi. Na to gledamo kao na poseban prostor gdje svako od zaposlenih može svoju ideju i želju uz pomoć materijala pretvoriti u neki sasvim novi modni detalj ili odjevni predmet.
Za poslednjih 30tak godina rada izradili smo svečane haljine za razne prilike, a sve inspirisano vezom i narodnom nošnjom.
Iz saradnje sa modnom kreatorkom Marinom Banović proizašla je revija u podgoričkom Hotelu “Crna Gora”. Ovo je bio samo početak, uslijedile su revije u hotelu “Maestral” u Miločeru, zatim revija na prestižnom modnom događaju “AltRoma” u Rimu, Beogradu i drugim gradovima.
Modne revije i etnološke postavke održane su: u Rijeci, Perastu, na Njegušima, Žabljaku, Sv. Stefanu i brojnim drugim mjestima širom Crne Gore.
Unuka Jelena Jeremić pokrenula je liniju torbi i narukvica inspirisanih zlatnim vezom i ornamentima sa narodne nošnje.
Porodična tradicija
Druga generacija – ćerka Vesna Rakočević
Tradicija zlatnog veza se nastavlja, ćerka Vesna Rakočević već dugo godina vodi radionicu.
„Interesantan je put naše radionice. Od male radione u kojoj se izrađivao po neki komad narodne nošnje, danas, poslije toliko godina i rada, bolje reći veza, nije lako u par rečenica obuhvatiti sve to što smo radili i dalje radimo. Naravno, izrada narodne nošnje je svakako stub našeg posla. Ona uvijek ima primarnu ulogu ali su vremenom i brojne druge kreativne industrije našle svoje mjesto pod našim krovom.
Imamo cijelu liniju protokolarnih poklona koji se oslanjaju na zlatni vez. Tako naši uramljeni zlatovezi ili vezene ešarpe od svile često budu reprezentativan poklon naših državnika prilikom susreta sa važnim ličnostima današnjice. Izrađujemo i državne simbole, grbove i zastave, koji kao jedni od rijetkih zadovoljavaju zakonske propise i standarde. Moda i kultura, saradnje sa kreatorima i umjetnicima takođe daje posebnu nijansu našem zlatnom vezu.
Sve to uveliko prevazilazi domaću, kućnu radinost, pa smo prošle godine odlučili da dalje poslovanje nastavimo pod brendom Zlatni Vez koji je bio i ostao nit koja povezuje sav naš rad.“ – Vesna Rakočević, glavni majstor u radionici.
Treća generacija – unuka Jelena Jeremić
I treća generacija je tu. Unuka Jelena Jeremić aktivno je uključena u porodični posao.
„Ja sam praktično odrasla u našoj radionici. Šivenje i vez, materijali i konci su oduvijek bili dio mene i vrlo često zamjenjivali lutke i ostale igračke. Već sa 15tak godina naučila sam da šijem i vezem. Naravno, to je nešto što se uvijek uči i usavršava, ali kao manja sam već umjela sama da nešto sašijem i ukrasim vezom.
Danas su stvari malo drugačije, i ako podjednako uživam u poslu ipak je sve preraslo u prilično veliku obavezu i odgovornost koja podrazumijeva radno vrijeme i preciznost. Kako sam u radionici zadužena za pripremu zlatnog konca nemam puno prostora za igru. Ipak, kad se sve pripremi i posao rasporedi ostaje sasvim dovoljno vremena da se posvetim kreativnom radu i uživam.
Nadam se da ću ovaj lijepi posao prenijeti na sledeću generaciju i da će i oni uživati u njemu kao i mi sada.“ – Jelena Jeremić, zadužena za pripremu zlatnog konca i proces izrade kapa.
Dobar glas daleko se čuje
Za skoro 50 godina rada nije lako nabrojati sve poslovne uspjehe i nagrada ali možemo reći da su proizvodi naše radionice stigli na sve kontinente i u skoro sve države. Dijelom kao pokloni koji na najorginalniji način pokazuju ljepotu naše kulture i tradicije, a dijelom kao porudžbine naših ljudi u dijaspori koji su prepoznali naš rad kao izvorno originalan i autentičan.
Posebno smo ponosni što smo izradili nošnju za brojna kulturno-umjetnička društva, kao i pozorišta, domaća i neka inostrana, kao što su KUD: “Mirko Srzentić” iz Podgorice, “Njegoš” sa Cetinja, “Željezničar” iz Podgorice, “Mladost” iz Bijele, “As” iz Herceg Novog, „Tekstilac“ iz Bijelog Polja, “Sonja Marinković” i “Svetozar Marković” iz Novog Sada, “Đido” iz Bečeja, “Kolo” iz Bujanovca, Društvo Perojskih Crnogoraca iz Peroja.. itd. Tu su i Crnogorsko narodno pozorište za predstave: “Marko Miljanov”, kao i djelove kostima za predstavu “Sv. Petar Cetinjski”, zatim Centar za kulturu Bijelog Polja i brojni drugi.
Ovo nam je tek prvih 50 godina.
Pratite nas!
Radionica Zlatni Vez